Mega-vijesti.info Uvjek uz vas
Imam 35 godina i moj muž me zaposlio kod jednog njegovog prijatelja da radim kao sekretarica, javljanje na telefone i tako to. Ovo mi je prvi posao u životu, nikada nisam radila niti sam pomišljala da ću ikada raditi, ali eto desilo se. Međutim, odma prvog dana taj prjatelj mog muža me napastvovao na radmom mjestu.
Odbijala sam ga, molila da prestane, ali bio je baš nasilan. Nakon toga sam bila baš van sebe, prvi puta u životu sam imala odnos sa nekim muškarcem, a da nije moj muž. Najgore od svega nakon toga sam bila sretna, bez obzira što je bilo divljački, grubo, što to u tom trenutku nisam željelA.
Dopadalo mi se i tada sam osjetila nešto što u svom životu nikada nisam. Ne mogu opisati, ali baš sam bila nekako u nekoj drugoj dimenziji. Neopisiv osjećaj zadovoljstva, sreće, srce mi je lupalo 100 na sat. Kada sam došla kući muž me pitao kako mi je bilo… sa oduševljenjem sam mu rekla “SAVRŠENO, da sam znala i ranije bih počela…”.
Mislila sam da je to što sam osjetila prolazan osjećaj i da ga nikada više neću doživjeti, ali… žene drage, SVAKI DAN, stvarno vam ne mogu opisati. Moj muž je čista nula i da mi se ovo nije desilo nikada ne bih znala šta je pravI se*!. Opet hvala mužu, jer da nije njega nikada njegovog prijatelja ne bih upoznala.
-Anesteziolog sam i već godinama ne mogu prestati razmišljati o jednoj bivšoj pacijentici. Bila je jedva punoljetna, operacija grozna, borili smo se svim silama da ju zadržimo. Bila je najhrabriji pacijent kojeg sam ikad imao na stolu, nije skidala osmijeh s lica, a znala je dijagnozu i kakve su joj šanse.
Sve je prošlo dobro, otpuštena je u stabilnom stanju. Ne znam ništa više o njoj, ali nikad ju neću zaboraviti, još me presiječe svaka na ulici koja joj sliči i svaki pacijent na sličnoj operaciji. Gdje god da je danas, nadam se da je dobro i da se još uvijek jednako onako smije.
